Da li postoji nada? Mladost je kriva za tu dilemu i to je u redu jer je i nada nepoznate i neuhvatljive prirode. To sam shvatio rano i dobro je što je tako jer kad zabeli iznad uha tu činjenicu je teže prihvatiti. Neko je rekao: “Nije iskustvo ono što smo prošli nego ono što smo iz toga naučili.“ I u pravu je. Zato o nadi i putu kojim podjarmljen idem govorim promišljeno, iz ličnog iskustva. Stvarnost je surova. Nema milosti. Bilo je okolnosti kad’ sam pomislio da sam u zabludi ali to je samo bljesak varnice jer već sledećeg trenutka ta iskra nestaje kao da se cela planeta urotila u igri protiv mog spasenja. Ali krivca nema. Krivac ne postoji…
Činjenično stanje je bajka: Imam zagarantovano pravo na rad, pravo na izbor, i pravo na ljudsko dostojanstvo, ali stvarnost sve to demantuje. Da bi opstao, ostaje mi samo borba kroz koju se kreće ceo moj život, svi mojii nemiri, i sva moja sreća. Ali taj put nije oslobođen patnje. On je niz poraza i pobeda i jedini kojim idem ka sopstvenom cilju jer drugog puta nema. Ne žalim se, jer i kad pored svih iskušenja dospem do kraja smatraću da sam bogato nagrađen tim saznanjem. Put kojim idem je težak, ali želja da se izborim i dođem do cilja čini ga podnošljivim. Umerenost sa kojom živim i to što imam s` kim sirotinju da sirotim uvek me navodi na misao o veri. Ne kažem da sam u pravu i da sam neko sa natprosečnim idejama i utiscima koja prevazilaze granice prirode i čulnosti. Da li je cilj iskupljenje a sam put iskušenje, ne znam. Čudni su putevi Gospodnji. Možda zato i ona iskra nade ostaje u meni kao nešto o čemu ću razmišljati do kraja svog života.
Uf… Jako… 😊
Ali podnošljivo. 🙂
Pozdrav Tanja!
Ne znam šta je na kraju puta, ali tripujem da je važan način na koji si ga pro(e)šao…
Dobro tripuješ Bane. 🙂
Dum spiro spero – Док дишем (живим), надам се.
Латинска изрека.
Do poslednjeg daha Dambice. 🙂
Pozdrav!
…Само да се јагоде не затекну у грлу.
Здраво остај Мајсторе!
Nema šanse Stanimire. Jagode su se „zatekle“ u supermarketu.
Živ bio! 🙂
Ако је човек храбар, кривац увек постоји.
Pravila igre su ista za sve. Pozdrav! 🙂
Postoji samo pravo na život, sva ostala kao da su sreće za zaslužne.
I postoji borba, jedina neporeciva.. Lijepa muzička pratnja! Pozdrav!
Tako je Milka.
Hvala na poseti. Pozdrav! 🙂
Да, све је баш тако! Јако лепо пишете. Велики поздрав! 🙂
Hvala, hvala. Pozdrav! 🙂
U nadanju, nama, tiho i neosetno prođe život…
Na kraju se sve svodi na to da moramo uzeti stvar u svoje ruke i iskoračimo u život inače će nas sreća pratiti sve vreme, ali nikako neće i da nas stigne…
(Iz jednog mog starog posta)
Pozdrav! 🙂
Читам текст и све време ми у позадини свира ова мелодија. Дођем до краја, а тамо… Мајсторски!
Hvala.
Uf, jako. Činjenično stanje je bajka. Imamo pravo na život, rad, dostojanstvo… Ali stvarnost je tu da nas pobije. U fazi traženja vize i posla u Norveškoj mi je ovo šamar, vetar, sve… Hvala. Sjajan tekst.
Hvala, hvala. Pozdrav! 🙂
Lepo, duboko, iskreno. Na početku našem bi svetlost, a za kraj nam osta samo iskra.
Kako beše ono… Iskra koja teži plamenu svom.
Hvala Ti! 🙂