Gde nestadoste glave nesvanule,
za kojom to tamnom šumom zađoste?
I preko koje to reke neplovne
u bunilu uma ulubiste čamce?
Zar ne reče onaj što ljušti misli s’ čela
da se manete drumova koji nemaju distance,
i da je oduvek bilo i biće,
da orao više ne može da bude žumace.
Mimikrija opstanka lepa je ko ikona,
al’ drumovi odoše a vi ostadoste,
k’o korice knjiga bez sadržaja,
u iluziji bajke Svet(ice) & Niko(na).
Rumunija, Pitešti, maj 2018.
Prim. aut.
Priloženi audio klip je sastavni deo posta, dakle neizbežan.
Ajmo Sale!
Haha, kratko i precizno kolega! 🙂
Hvala, hvala… 😉
🍻
Da, da… 🙂