Kad sam bio klinac radoznalost je kod mene uvek nadjačavala strah. Imao sam možda deset – jedanaest godina kad me je deda naučio da uhvatim pčelu prstima. Samo je treba uhvatiti za krila i ona ne može da okrene dupence da te ubode. I ja sam probao i uspeo. A kasnije, tata mi je pričao kako su ševe ptice vrlo slične devojkama i da imaju tako neke tonove da kad ih slušaš imaš osećaj kao da si iznad zemlje i da živiš u letu. Kasnije sam uspeo i to da osetim jer proleće nikada nije kasnilo u moj grad a ono donosi posebno osećanje. Proleće je vreme spuštenih roletni jer svako želi da ublaži muke izazvane aprilom…
Devojke u tesnim pantalonama i kratkim suknjama hodaju glavnom ulicom praćene pohotnim pogledima dečaka nabubrelim od snage. Proleće je vreme sejanja i potkresivanja i svi se bore da ulepšaju svoj vrt. Devojke zagledaju kovrdžave kuke i motike, a dečaci pupoljke i gole peteljke na štiklama.
Ja sam svoj vrt ogradio tarabama, i evo, čitave noči vrebam šarene leptire što mi veselo skakuću pred očima. T. je zaspala duboko, ko čamac sa kobilicom na gore, leži na trbuhu, a ja se zabavljam posmatrajuči njena glatka leđa i sjajne listove. Uzimam flomaster i nacrtam joj iznad gležnja leptira jer u proleće počinje da pupi radosno seme igre. Nije osetila ništa, čak je i nogu prebacila preko mog struka tako da sam je zahvalno potapšao po guzi. A ujutru, u stanju blagog i slatkog zanosa, dok je ležala budna sa vrelim obrazima na jastučnici, i dok joj je nekoliko trenutaka ranije srce udaralo ko klipovi koji su neprestano gurali voz vozeči je u jutro obavijeno dimom duvana i mirisom kafe, a pre nego što me je poljubila i otišla uz žubor potoka i gibanje krošnji na vitkom stablu, ostavila mi je kesu duvana, malo ljubičasto ogledalce, i sedefasti prah leptirovog krila na ramenu.
Oтера ме назад, у п…убертет, и то са пар речи 🙂
Eно, и зам…уцкујем, браво мајсторе 🙂
Hvala Mikser.
Јес’ времеплов, јбт…
И то леп, к’о рингишпил, заврти, па и помути по глави… 🙂
Ja na tom ringišpilu stalno dobijam nagradne vožnje.
Ipak se okreće… 🙂
Eh, slatka davna vremena…
Sećam se kao da je bilo juče. 🙂
Једно шеталиште у Трстенику. Неки Стева и његова Марија.
Ех, Марија, Марија, дебља и старија, шта ти је требало то?
Хвала Пикс!
Prva petoletka… 🙂
Prva. I poslednja.
Nešto kao leptirov let…
Divno!
„Kao kakao“. 🙂
Pozdrav tebi! 🙂
Frank Sinatra – Fly Me To The Moon
Hvala, hvala! 🙂
Pure poetry!
Hvala Ognjena.
Jao pa nema svitaca!
Ima ih uveče, da mi osvetle put. 🙂
Дакле, прво да научим да ухватам пчелу за крилца…
У Твом стилу, ГЕНИЈАЛНО!!!
Поздрав,Мајсторе!
„Zašto vredna pćelica
kidiše na cvet
zato što je bojama
cvet obojet
Pčelo moja, pćelice
sleti mi na latice
popi moje sokove
napravi mi med…“ 🙂
Zanosno, sa lakoćom! Divno!
Graces.
Одлично 🙂
🙂
Ovakve tvoje priče volela sam – oduvek.
Hvala Negoslava, tu sam ja… 🙂
Obožavam tvoje pričice, tako su nežne i neizbežne. ❤
Hvala Jasna. 🙂
Ne znam kako sam tek sad vidjela ovo?
Kraj mi je predivan. Naročito zadnja rečenica.
Thanks! 🙂
Dopadaju mi se tvoji tekstovi, ali ovaj je nešto zaista posebno. Prava poezija, kako je neko gore napisao. 🙂
Hvala ti. 🙂
Bez teksta sam – uživam 🙂
Uh… pa dobro. Šta da kažem, hvala ti i uživaj. Pozdrav! 🙂
Predivan tekst, nema šta. Poetski vremeplov zamaskiran u prozu 🙂 Sjajno.
Hvala Moody. 🙂
Nema na čemu 🙂