Ubacio sam „kreku“ iz podruma. Ne možemo više da plaćamo struju.
Kupili smo ugalj – „Sušene Vreoce“. Uzela žena preko sindikata 2t.
Spremio ja stare novine, upalio. Gledam ono staklence…
(Još kao klinac voleo sam da sedim pored vatre).
Na moje oči je puklo.
Krpom skidam ostatke stakla, uzmem meru i sjurim se niz hodnik u podrum.
Skinem poklopac stare TA peći i brusilicom isečem parče lima.
Vraćam se. Osećam dim. Moram da provetrim.
Ćunak mi zbog hladnog vazduha kondenzuje.
Crno kaplje.
Podmećem novine…
„U Srbiji je od 1. do 20. oktobra održan popis stanovništva koji je potvrdio prethodne strahove demografa. Srbija je izgubila oko 300.000 ljudi za manje od jedne decenije.“
Novine ne čitam. Skupljam ih zbog loženja. Samo sam bacio pogled…
Setih se šta mi je rekao čovek dok sam onomad čekao ženu na klupi ispred bolnice. Sedeo je pored mene i pušio cigaretu za cigaretom.
Rekao je:
Prijatelju, čudna smo mi zemlja.
Bog je na naš atar stavio pepeljaru.
Eh, živote…
…teretano.
Au mrak!
Zajdi, zajdi.
Аух, Пиксел, ово је једна од најјачих кратких форми коју сам прочитао…
Hvala Dejane.
Kad napolju zagudi, tata se uvek seti da mi ispriča kako je, za novce koje sam dobila na rođenju, kupio kreku. Nudi mi je, pa kaže: „Da nije bilo kreke, smrzla bi se ti te zime. Tvoja je, da znaš, ako ti zagusti.” Tako da, i ja imam jednu kreku u šteku. A dok je kreke, ne može biti tako crno. Ma nikako. 🙂
Tako je. 🙂
Baš smo pepeljara. Snažno sažeto, Pixel.
Hvala!
Post je prvi put napisan i objavljen 2012-te, na mom starom, obrisanom blogu. Izgleda da je tema još uvek aktuelna.
Pozdrav!
Izvanredno, stvarno. 🙂
Naježim se kad pomislim da ova naša dnevna mora stoji u vremenu…
Nikako da prolazi…
Mora se, (što bi rekli), pljunuti u šake i malo pogurati… 🙂
Hvala na poseti.
Усхићења нас не воде спознаји, само патња и бол.
Остај здраво добри Друже!!!
ПС. Сећам се старог поста, нарочито оног тамног цурења на зиду…
Ostaj mi zdravo Stanimire.
Meni, Pixel, knedla u grlu. Isprečila se, pa ni tamo, ni ovamo. 😦
Pepeljara…. Joj, živote spuštena roletno!
Roletne su u nama.
Ух, вреди на ове странице свраћати! 🙂
Slobodno… bez kucanja. 🙂